Škola folklora i škola mandoline i gitare


Kako bi se osigurao kvalitetan priliv kadrova u pojedinim sekcijama, a naročito u plesnu sekciju pri KUDŽ-u “Filip Dević” se već 1971. godine osniva prva Škola folklora za najmlađi uzrast plesača u dobi od 8 do 15 godina. Dugo godina ova “Devićeva” škola folklora bila je jedina u gradu i tek su kasnije ostala društva krenula tim pravcem odgajajući mlade članove.

     Škola folklora se sastoji od rada s djecom uzrasta od 7 – 13 godina. Tijekom četverogodišnjeg sudjelovanja u radu škole djeca uče osnove plesa, tradicionalne narodne običaje,  plesne korake, u završnoj godini škole elemente plesnih koreografija, te učenje dijela repertoara plesnog ansambla. Dječja folklorna grupa sudjeluje na raznim smotrama folklora za dječje grupe (Split, Muć, Vinkovci, Larino – Italija,...), te nastupa na školskim priredbama u osnovnim školama u koje idu polaznici ove škole.

     Djeca i mladež u dobi od 9 do 16 godine kroz četverogodišnje sudjelovanje u radu ove škole uče osnovne tehnike sviranja na gitari i mandolini, uvježbavaju skladbe prilagođene njihovoj osposobljenosti i uzrastu, te krajem školovanja uče repertoar tamburaško-mandolinskog orkestra. Škola svake godine sudjeluje na smotri glazbene mladeži, te svake godine završetak školske godine obilježi koncertom za roditelje, prijatelje i ostale članove Društva.

     Danas školu mandoline i gitare vodi Ivica Rabađija i škola ima 25 polaznika, a školu folklora vode plesačice “A” ansambla Jelena Liović I Jelena Jukić. Školu folklora ima 50 članova u uzrastu od 8 do 13 godina.

 


Repertoar dječje folklorne grupe

MEĐIMURJE

      Na sjeveru Hrvatske nalazi se Međimurje. U Međimurju se 1. svibnja plesalo po vrtovima i livadama. Na "pisanu nedelju" (nedelja po Uskrsu) djevojke su se sestrile, a momci bratili uz bogato darivanje uskršnjih šarenih jaja. Plesni elementi međimurskih plesova nastali su pod velikim uticajem "čardaša" iz susjedne Mađarske.

SLAVONIJA 

      Slavonija je uvijek bila bogati kraj, kraj veselih i raspjevanih ljudi. Njeno bogatstvo očituje se i u bogatstvu narodne nošnje koja je bogato izvezena vezom crvene, crne, plave i bijele boje.  Pjesme koje su Slavonci pjevali često su vedre i komične kojima su često iznosili kritiku društva i pojedinaca, a plesalo se sitnim plesnim koracima u kolu. Žene su započinjale pjesmu prekidajući svirku tamburaša. Od instrumenata se u slavonskom folkloru mogu čuti nezaobilazna tamburica, te gajde i tambura-samica.